Tagovi: Benedikt XVI, Papa
Kao katolici ispovijedamo poslušnost Papi kao legitimnom nasljedniku svetoga Petra i gledamo na njega kao na predstavnika našeg Gospodina Isusa Krista ovdje na zemlji. Neki ljudi danas pitaju: „Zašto bi mi slušali Papu? I on je samo ljudsko biće, zar ne?“ „Zar biti nepogrješiv znači da Papa ne može učiniti pogrješku?“



1. Ako je Krist glava Crkve zašto i svetog Petra nazivamo glavom Crkve?

Na nekoliko je mjesta u Evanđeljima jasno da je Krist svetog Petra postavio za poglavara Crkve. „Uspostavljajući Dvanaestoricu, Krist "ih je ustanovio kao kolegij ili stalan zbor, kojemu je na čelo stavio Petra, izabranog između njih" (Lumen Gentium 19).” (Katekizam Katoličke Crkve, br. 880)

„Gospodin je samo Šimuna, kojemu je dao ime Petar, učinio stijenom svoje Crkve. Njemu je predao ključeve (pogledaj Mt 16: 18-19); njega je postavio pastirom svega stada (pogledaj Iv 21: 15-17). "Služba vezivanja i razrješivanja, koja je dana Petru, očito je dana i zboru apostola združenom sa svojom glavom" (Lumen Gentium 22). Ta pastirska služba Petra i drugih apostola spada u temelje Crkve. Nastavljaju je biskupi pod Papinim prvenstvom.“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 881).

Razmatranje otajstva

Tvoja najveća ljubav, tvoje veliko iskazivanje počasti, tvoje najdublje poštovanje, tvoja najpodložnija poslušnost, najveća naklonost, trebaju također biti za Namjesnika Kristova na zemlji, za Papu.
Mi katolici moramo znati da, nakon Boga i naše Majke, Presvete Djevice, po hijerarhiji ljubavi i autoriteta dolazi Sveti Otac.
(Kovačnica, 135)

Ovo je temelj Kristove Crkve za koju u vjerovanju kažemo da je jedna, sveta, katolička i apostolska, koju je naš Spasitelj, nakon uskrsnuća, povjerio Petrovoj pastoralnoj brizi, poslavši njega i druge apostole da je šire i da njome upravljaju, te koju je uzdignuo za sva vremena kao prijestolje i uporište istine (vidi Lumen Gentium, br.8).
(Ljubiti Katoličku Crkvu, 2)

((U antička su vremena gradovi bili opasani visokim zidovima. Dati nekome ključeve grada značilo je dati mu vlast nad gradom. Davanje ključeva Petru značilo je dati mu vrhovnu vlast nad Crkvom, koja se često zove „Kraljevstvo Nebesko“.))


In ancient times cities were surrounded by high walls. Giving someone the keys to the city meant giving them power over the city. Giving Peter the keys meant giving him supreme power over the Church, which is often called the Kingdom of Heaven.

2. Zašto je Papa Petrov nasljednik?

Papa je legitimni nasljednik svetoga Petra jer je Krist svetog Petra imenovao glavom svoje Crkve. Sveti je Petar, Božjom voljom, došao živjeti u Rim. I tako, božanskom voljom, tko ga god naslijedi na mjestu rimskog biskupa, također ga naslijedi i u vrhovnom rukovođenju Crkvom.

Razmatranje otajstva

Ljubav prema rimskom poglavaru trebala bi biti jedna predivna strast u nama, jer u njemu vidimo Krista. Ako u molitvi razgovaramo s Gospodinom, napredovat ćemo jasnim pogledom koji će nam dopustiti da opažamo djelovanje Duha Svetoga, čak i što se tiče događaja koje ne razumijemo ili koji nam uzrokuju uzdahe i tugu.
(Ljubiti Crkvu, 13)

Katolički, apostolski, rimski! Drago mi je da si toliko rimski. I da imaš želju hodočastiti u Rim videre Petrum – „vidjeti Petra“.
(Put, 520)

Svom svojom snagom častim Rim Petra i Pavla, okupanog u krvi mučenika, centra iz kojeg su toliki krenuli propovijedati po cijelom svijetu spasiteljsku riječ Kristovu. Biti rimski ne nosi sa sobom ni trunku provincijalizma, već radije autentični ekumenizam. Pretpostavlja želju da se poveća srce, da ga se otvori svim muškarcima i ženama sa spasiteljskim Kristovim ciljem, koji svakoga traži i svakoga prima, jer on je prvi sve nas volio.
(Ljubiti Crkvu, 11)


3. Koja je Papina zadaća?

„Papa, rimski biskup i nasljednik svetoga Petra, "trajno je i vidljivo počelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnoštva vjernika". "Rimski prvosvećenik po svojoj službi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima nad Crkvom potpunu, vrhovnu i opću vlast, koju može uvijek slobodno vršiti".“
(Katekizam Katoličke Crkve, 882.)

Papa, „kao Kristov vikar i pastir cijele Crkve, ima moć koju uvijek nesmetano može provoditi.“
(usp. Kompendij Katekizma Katoličke Crkve, 182.)

Razmatranje otajstva

„Ovo je uvijek aktualna zadaća svetog Petra: osigurati da se Crkvu nikada ne poistovjećuje samo s jednom nacijom, s jednom kulturom ili s jednom republikom nego da uvijek bude Crkva svih ljudi; osigurati da ljudskost postavi iznad svake prepreke i, usred podijeljenosti današnjeg svijeta, učini Božji mir prisutnim, da poravna puteve njegovoj ljubavi. Zahvaljujući tehnologiji koja je svuda jednaka, zahvaljujući mreži informacija u svijetu te također zahvaljujući zajednici zajedničkih interesa danas u svijetu postoje novi oblici jedinstva; ipak oni potpiruju nove sporove i daju novi impuls starima. Usred ovog vanjskog jedinstva koje se temelji na materijalnim stvarima, sve je veća naša potreba za nutarnjim jedinstvom što dolazi od Boga – za jedinstvom svih onih koji su po Isusu Kristu postali braća i sestre. Ovo je trajna Petrova zadaća te također posebna zadaća povjerena rimskoj Crkvi.“
(Benedikt XVI, Propovijed, 29. lipanj 2008.)

„Putovanje svetog Petra u Rim, kao predstavnika svih ljudi svijeta, posebno pripada pod riječ ‘jedan’: njegova je zadaća bila stvoriti jedinstvo catholica, Crkve koju su činili Židovi i pogani, Crkve svih ljudi.“
(Benedikt XVI, Propovijed, 29. lipanj 2008.)

4. Što mislimo kada kažemo da je Papa Kristov vikar?



Papa se naziva Kristovim vikarom jer stoji pred njim na čelu Crkve. Riječ „vikar“ dolazi od latinskog vices agere, predstavljati. On je vidljiva glava Crkve jer po samom Kristu, nevidljivoj Glavi Crkve, njome upravlja.

5. Zašto se Papa naziva Vrhovnim Poglavarom?

Vrhovni Poglavar znači veliki svećenik, jer Papa ima svu duhovnu moć kojom Krist obogaćuje svoju Crkvu. Vrhovni Poglavar, rimski biskup i nasljednik svetog Petra, „je trajna i vidljiva izvorna osnova jedinstva biskupa i cjelokupne zajednice vjernika“ (Lumen Gentium 23).

Razmatranje otajstva

Katolička je Crkva rimska. Naglašavam tu riječ, rimska! Osjećam se potpuno rimski, jer rimski znači univerzalni, katolički. Jer me to vodi prema nježnoj ljubavi za Papu, „tog slatkog Krista na zemlji“, kako je ponavljala sveta Katarina Sijenska, na koju volim računati kao na najdražu prijateljicu.
(Ljubiti Crkvu, 11)

Za toliko povijesnih događaja, oko kojih se sotona uporno trudi ne bi li se ponovili, učinilo mi se veoma pogođeno ono tvoje objašnjenje o vjernosti: „Nosim svaki dan u srcu, u glavi i na usnama uzdah: Rim!“
(Brazda, 344)

Naša Sveta Majka Crkva, u veličanstvenu širenju ljubavi, sije sjeme Evanđelja po svemu svijetu. Od Rima do krajnjih granica.
- Surađujući u ovom širenju diljem svijeta poveži najudaljenije krajeve s Papom tako da cijela zemlja postane jedno stado i jedan pastir: jedan apostolat!
(Kovačnica, 638)



6. Znači li „nepogrješiv“ da Papa nikada ne može biti u krivu?

Da bi sačuvao Crkvu u čistoći vjere predane joj od apostola, Krist (…) je pastire obdario karizmom nezabludivosti u pitanjima vjere i morala.
(Katekizam Katoličke Crkve, 889-890)

Rimski biskup, glava biskupskog zbora, ima nezabludivost snagom svoje službe kada, kao vrhovni pastir i učitelj svih vjernika, koji svoju braću utvrđuje u vjeri, definitivno proglašuje nauku vjere i morala.
(Katekizam Katoličke Crkve, 891)

Razmatranje otajstva

Vrhovnu moć rimskog Prvosvećenika i njegovu nepogrješivost kada govori ex katedra, nisu ljudi izmislili. Temelje se na eksplicitnoj osnivačkoj Kristovoj volji. Kako je smiješno uspoređivati Papino upravljanje s upravljanjem biskupa, ili snižavati vrijednost pontifikalnog učiteljstva samo na pristanak vjernika! Ništa tome nije više strano od balansa moći; ljudski nam načini razmišljanja ne pomažu, bez obzira koliko privlačni ili funkcionalni mogli biti. Nitko u Crkvi nema apsolutnu moć sam po sebi, kao čovjek. U Crkvi ne postoji drugi vođa osim Krista. A Krist je postavio svog vikara – rimskog prvosvećenika – za svoju putujuću zaručnicu na zemlji.
(Ljubiti Crkvu, 13)

7. Kada se očituje nepogrješivost Učiteljstva?

Božja je asistencija također dana nasljednicima apostola, kad naučavaju u jedinstvu s Petrovim nasljednikom, te, na osobit način, Rimskom biskupu, pastiru cijele Crkve, kad oni - u vršenju redovitog učiteljstva, i kad ne idu za nezabludivom definicijom niti se izjašnjavaju "na konačan način" – predlažu nauk koji vodi boljemu shvaćanju Objave u pitanjima vjere i morala. Uz to redovito učenje vjernici treba da "pristaju s religioznim posluhom" koji, ako se i razlikuje od posluha vjere, ipak ga produžuje.
(Katekizam Katoličke Crkve , 892)

Razmatranje otajstva

Svaki dan sve više moraš rasti u vjernosti prema Crkvi, Papi i Svetoj Stolici… s ljubavlju sve više teološkom!
(Brazda, 353)

Vjernost Rimskome Prvosvećeniku uključuje jasnu i određenu obvezu: poznavati mišljenje Pape izraženo u Enciklikama ili u drugim dokumentima i učiniti, koliko je do nas, da svi katolici poslušaju nauk Svetoga Oca i prema ovim poukama usklade svoj život.
(Kovačnica, 633)

Prihvati Papinu riječ, prioni vjerom, jednostavnom, nutarnjom i djelotvornom: budi uza nj!
(Kovačnica, 133)

Pogledaj:
- Katekizam Katoličke Crkve, 871-896
- Kompendij Katekizma Katoličke Crkve, 177-187
- Papa Benedikt XVI, Propovijed, 29.lipanj 2008.
- Josemaria Escriva, Ljubiti Crkvu, „Vjernost Crkvi“, 1-16

Linkovi+ Opus Dei
+ Sveta Stolica