Ako molim kada mi se zapravo ne da moliti, je li to zaista molitva? Ako molim kada mi se zapravo ne da moliti, je li to zaista molitva? Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku …Više
Ako molim kada mi se zapravo ne da moliti, je li to zaista molitva?
Ako molim kada mi se zapravo ne da moliti, je li to zaista molitva?
Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku kada ti se ne da moliti.
Oče, studentica sam, i ljudi na mojoj godini često kažu
da trebaš ići na Misu i moliti se samo onda kada ti se da jer činiti nešto kada ti se to zapravo ne da je licemjerno.
Što im mogu reći?
Kako ih mogu uvjeriti da griješe?
Slušaj, kćeri moja,
meni se vrlo rijetko zaista da moliti.
Trebamo raditi i stvari koje nam se ne daju raditi
i tada su one, budući da se temelje na žrtvi
i budući da su nam teške, puno plodnije i vrijede puno više pred Bogom,
sjaje poput zvijezda u noći.
Kada ideš moliti, a ne da ti se i ne možeš smisliti što bi rekla,
stavi se u Božju prisutnost i reci mu:
„Gospodine" -- kao što si meni upravo rekla --
„zaista mi se ne da s tobom razgovarati,
ne želim na tebe potrošiti ni minutu,
čini mi se kao da ti činim uslugu."
Tada ćeš u dubini svojeg srca čuti,
poput iznenadne vike, nježan, ali jak
Božji plač:
„Ja sam taj koji tebi čini uslugu
kada te zovem da mi služiš,
kada te zovem da razgovaraš sa mnom
kada ti kažem
da se želi sprijateljiti
s tobom, s tvojom dušom.
Tada ćeš, dalo ti se ili ne,
svaki dan provoditi u molitvi:
kod kuće ili na ulici, u uredu ili na Sveučilištu, na svom poslu,
na autocesti, putujući, ili u Crkvi pred Svetohraništem,
jer Krist Isus je tamo, Sin naše Gospe, Sin Blažene Marije vazda Djevice;
Isus, rođen u štalici, koji je radio sa svetim Josipom,
učio od njega kako raditi,
koji je propovijedao, izdržao Muku i bio raspet iz ljubavi,
dopustio da ga čavlima prikuju na drvo Križa.
On nas tamo čeka:
jer vi i ja po vjeri znamo da je u Hostiji skriven Krist.
Krist je tamo: njegovo tijelo, njegova krv,
njegova duša i njegovo božanstvo,
zarobljenik iz ljubavi.
Ići ćemo mu iako nam se ne da,
ali znajući da nas sluša,
da mu kažemo da nam se baš i ne da
-- i tada zapravo već i molimo.
I vidjet ćeš kako ti govori,
kako te potiče, te se uskoro nađeš gdje učiš kako razgovarati, kako ćaskati s našim Gospodinom, i onaj dan kada ne razgovaraš s Bogom
bilo da ti se dalo ili ne,
toga dana bit ćeš gladan molitve,
osjetit ćeš potrebu za molitvom.
hr.opusdei.org/hr-hr/
Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer (Španjolska, Barbastar 9. siječnja 1902. - Italija, Rim 26. lipnja, 1975.), utemeljitelj Opusa Dei, svetac rimokatoličke Crkve.
Imao je petero braće i sestara: Carmen (1899.-1957.) i Santiago (1919.-1994.) i tri mlađe sestre koje su umrle još kao mala djeca. Roditelji, José i Dolores, dali su djeci dubok kršćanski duh.
José Escrivin posao je propao 1915., pa je pronašao drugi zbog kojeg se cijela obitelj preselila u Logroño. Počeo je svoje pripreme za svećeništvo u Logroñu, a nastavio ih je u Zaragozi.
Josemarijin otac je umro 1924. i ostavio ga kao glavu obitelji. Nakon ređenja 1925., počeo je svoju ministerijalnu službu na seoskoj župi i postdiplomski studij u Zaragozi. Biskup je 1925. Josemariji dao dozvolu da preseli u Madrid te da obrani doktorsku disertaciju iz Prava.
Dana 2. listopada, 1928. tijekom meditacije Josemaría je uvidio što Bog traži od njega da utemelji Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju svakodnevnih kršćanskih dužnosti. Od tog trenutka u svom radu nosio je ovu zadaću, istovremeno je nastavio svoju ministerijalnu službu, posebno među bolesnima i siromašnima. Kroz ove prve godine Opusa Dei, učio je na Sveučilištu u Madridu i predavao kao profesor da može uzdržavati svoju obitelj.
Kad je građanski rat izbio u Madridu, njegov religiozni osjećaj natjerao je Josemariju da služi kao svećenik te da seli od mjesta u mjesto i traži izbjeglice. Napokon je uspio napustiti glavni grad Španjolske i nakon teškog bijega preko Pirineja, smjestio se u Burgos. Kad je rat završio 1939. vratio se u Madrid i konačno završio svoju disertaciju iz Prava. U narednim godinama napisao je mnogo članaka o laicima, svećenicima i religiji te nastavio snažno razvijati Opus Dei.
Godine 1946. Josemaría se preselio u Rim. Tijekom godina u Rimu doktorirao je teologiju na Lateranskom sveučilištu i postavljen je od Pape Pija XII. za konzultora dviju vatikanskih kongregacija kao počasni član Pontifikalne akademije i počasni prelat.
Često je putovao iz Rima u različite europske zemlje, jednom prilikom i u Meksiko da proširi Opus Dei i na tim mjestima. Tijekom 1974. i 1975. bio je na dva duga putovanja po zemljama Latinske Amerike, gdje se susreo s velikim grupama ljudi i razgovarao s njima o kršćanskom pozivu na svetost.
Monsinjor Escrivá je umro u Rimu 26. lipnja, 1975. U vrijeme njegove smrti, Opus Dei je postojao u desetcima država i dotaknuo je tisuće života. Nakon njegove smrti tisuće ljudi i više od trećine biskupa, poslalo je pismo u Rim tražeći od Pape da otvori kauzu za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju.
Papa Ivan Pavao II. beatificirao je monsinjora Escrivu 17. svibnja, 1992. na Trgu Svetog Petra u Rimu. Ceremoniji je prisustvovalo oko 300 000 ljudi. "S nadnaravnom intuicijom", kazao je papa u svojoj homiliji,"blaženi Josemaría zauzeto je propovijedao univerzalni poziv na svetost i apostolat."
Deset godina kasnije, 6. listopada, 2002. Ivan Pavao II. kanonizirao je utemeljitelja Opusa Dei na Trgu Svetog Petra pred mnoštvom ljudi iz 80 zemalja svijeta. U njegovom obraćanju onima koji su došli na kanonizaciju, Sveti Otac je rekao: "Sveti Josemaría je bio izabran od Boga da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglašavanje važnosti svakodnevnog rada i uobičajenih aktivnosti kao puta prema svetosti. Možemo reći da je bio svetac svakodnevice."
Ako molim kada mi se zapravo ne da moliti, je li to zaista molitva?
Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku kada ti se ne da moliti.
Oče, studentica sam, i ljudi na mojoj godini često kažu
da trebaš ići na Misu i moliti se samo onda kada ti se da jer činiti nešto kada ti se to zapravo ne da je licemjerno.
Što im mogu reći?
Kako ih mogu uvjeriti da griješe?
Slušaj, kćeri moja,
meni se vrlo rijetko zaista da moliti.
Trebamo raditi i stvari koje nam se ne daju raditi
i tada su one, budući da se temelje na žrtvi
i budući da su nam teške, puno plodnije i vrijede puno više pred Bogom,
sjaje poput zvijezda u noći.
Kada ideš moliti, a ne da ti se i ne možeš smisliti što bi rekla,
stavi se u Božju prisutnost i reci mu:
„Gospodine" -- kao što si meni upravo rekla --
„zaista mi se ne da s tobom razgovarati,
ne želim na tebe potrošiti ni minutu,
čini mi se kao da ti činim uslugu."
Tada ćeš u dubini svojeg srca čuti,
poput iznenadne vike, nježan, ali jak
Božji plač:
„Ja sam taj koji tebi čini uslugu
kada te zovem da mi služiš,
kada te zovem da razgovaraš sa mnom
kada ti kažem
da se želi sprijateljiti
s tobom, s tvojom dušom.
Tada ćeš, dalo ti se ili ne,
svaki dan provoditi u molitvi:
kod kuće ili na ulici, u uredu ili na Sveučilištu, na svom poslu,
na autocesti, putujući, ili u Crkvi pred Svetohraništem,
jer Krist Isus je tamo, Sin naše Gospe, Sin Blažene Marije vazda Djevice;
Isus, rođen u štalici, koji je radio sa svetim Josipom,
učio od njega kako raditi,
koji je propovijedao, izdržao Muku i bio raspet iz ljubavi,
dopustio da ga čavlima prikuju na drvo Križa.
On nas tamo čeka:
jer vi i ja po vjeri znamo da je u Hostiji skriven Krist.
Krist je tamo: njegovo tijelo, njegova krv,
njegova duša i njegovo božanstvo,
zarobljenik iz ljubavi.
Ići ćemo mu iako nam se ne da,
ali znajući da nas sluša,
da mu kažemo da nam se baš i ne da
-- i tada zapravo već i molimo.
I vidjet ćeš kako ti govori,
kako te potiče, te se uskoro nađeš gdje učiš kako razgovarati, kako ćaskati s našim Gospodinom, i onaj dan kada ne razgovaraš s Bogom
bilo da ti se dalo ili ne,
toga dana bit ćeš gladan molitve,
osjetit ćeš potrebu za molitvom.
hr.opusdei.org/hr-hr/
Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer (Španjolska, Barbastar 9. siječnja 1902. - Italija, Rim 26. lipnja, 1975.), utemeljitelj Opusa Dei, svetac rimokatoličke Crkve.
Imao je petero braće i sestara: Carmen (1899.-1957.) i Santiago (1919.-1994.) i tri mlađe sestre koje su umrle još kao mala djeca. Roditelji, José i Dolores, dali su djeci dubok kršćanski duh.
José Escrivin posao je propao 1915., pa je pronašao drugi zbog kojeg se cijela obitelj preselila u Logroño. Počeo je svoje pripreme za svećeništvo u Logroñu, a nastavio ih je u Zaragozi.
Josemarijin otac je umro 1924. i ostavio ga kao glavu obitelji. Nakon ređenja 1925., počeo je svoju ministerijalnu službu na seoskoj župi i postdiplomski studij u Zaragozi. Biskup je 1925. Josemariji dao dozvolu da preseli u Madrid te da obrani doktorsku disertaciju iz Prava.
Dana 2. listopada, 1928. tijekom meditacije Josemaría je uvidio što Bog traži od njega da utemelji Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju svakodnevnih kršćanskih dužnosti. Od tog trenutka u svom radu nosio je ovu zadaću, istovremeno je nastavio svoju ministerijalnu službu, posebno među bolesnima i siromašnima. Kroz ove prve godine Opusa Dei, učio je na Sveučilištu u Madridu i predavao kao profesor da može uzdržavati svoju obitelj.
Kad je građanski rat izbio u Madridu, njegov religiozni osjećaj natjerao je Josemariju da služi kao svećenik te da seli od mjesta u mjesto i traži izbjeglice. Napokon je uspio napustiti glavni grad Španjolske i nakon teškog bijega preko Pirineja, smjestio se u Burgos. Kad je rat završio 1939. vratio se u Madrid i konačno završio svoju disertaciju iz Prava. U narednim godinama napisao je mnogo članaka o laicima, svećenicima i religiji te nastavio snažno razvijati Opus Dei.
Godine 1946. Josemaría se preselio u Rim. Tijekom godina u Rimu doktorirao je teologiju na Lateranskom sveučilištu i postavljen je od Pape Pija XII. za konzultora dviju vatikanskih kongregacija kao počasni član Pontifikalne akademije i počasni prelat.
Često je putovao iz Rima u različite europske zemlje, jednom prilikom i u Meksiko da proširi Opus Dei i na tim mjestima. Tijekom 1974. i 1975. bio je na dva duga putovanja po zemljama Latinske Amerike, gdje se susreo s velikim grupama ljudi i razgovarao s njima o kršćanskom pozivu na svetost.
Monsinjor Escrivá je umro u Rimu 26. lipnja, 1975. U vrijeme njegove smrti, Opus Dei je postojao u desetcima država i dotaknuo je tisuće života. Nakon njegove smrti tisuće ljudi i više od trećine biskupa, poslalo je pismo u Rim tražeći od Pape da otvori kauzu za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju.
Papa Ivan Pavao II. beatificirao je monsinjora Escrivu 17. svibnja, 1992. na Trgu Svetog Petra u Rimu. Ceremoniji je prisustvovalo oko 300 000 ljudi. "S nadnaravnom intuicijom", kazao je papa u svojoj homiliji,"blaženi Josemaría zauzeto je propovijedao univerzalni poziv na svetost i apostolat."
Deset godina kasnije, 6. listopada, 2002. Ivan Pavao II. kanonizirao je utemeljitelja Opusa Dei na Trgu Svetog Petra pred mnoštvom ljudi iz 80 zemalja svijeta. U njegovom obraćanju onima koji su došli na kanonizaciju, Sveti Otac je rekao: "Sveti Josemaría je bio izabran od Boga da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglašavanje važnosti svakodnevnog rada i uobičajenih aktivnosti kao puta prema svetosti. Možemo reći da je bio svetac svakodnevice."