Getsemanij: agonija u vrtu i Isusova molitva.

Getsemanij: agonija u vrtu i Isusova molitva
J. Gil

Tagovi: Vjera, Molitva, Slijediti Krista, Veliki tjedan,Božja volja, Godina vjere
Tragovima vjere

Pogled na dolinu Cedron i Maslinsku goru iz Jeruzalema. Foto: www.biblewalks.com

„Kad dođe trenutak koji je Bog odredio i u kojemu je čovječanstvo trebalo biti otkupljeno od ropstva grijeha, Isus se u Getsemaniju dobrovoljno i poslušno preda na žrtvu – znoj Mu postade kao guste kaplje krvi - na žrtvu koju želi Otac“ (Prijatelji Božji, 25)

U Evanđelju čitamo kamo je Isus otišao nakon Posljednje večere: „Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru (Lk 22:39), na drugu stranu potoka Cedrona (Iv 18:1), i sa svojim učenicima dođe u predio zvan Getsemani (Mt 26:36; Mk 14:32). Bio je to vrt s uljnom prešom (upravo je to i značenje imena Getsemani), i bio je izvan Jeruzalemskih zidina, istočno od grada, na putu za Betaniju.

U Maslinskom vrtu, znajući da se bliži neizbježna Muka, Judina izdaja, Isus naš Gospodin upozorava nas da molimo

Mora da je ovo mjesto bilo vrlo dobro poznato jer se Isus vrlo često tamo sretao sa svojim učenicima (Iv 18:2). Nije čudo da su prvi kršćani čuvali uspomenu na mjesto gdje su se ovi dramatični događaji u povijesti našega spasenja odvijali. U Maslinskom vrtu, uvidjevši neizbježnost svoje Muke, koja će se uskoro pokrenuti Judinom izdajom, Isus, naš Gospodin, potiče nas na molitvu: „I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"“ (Mk 14:32-36)

Njegova je teška tuga bila toliko velika da „mu se ukaza anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ (Lk 22:43-44). Kristova je molitva u kontrastu s ponašanjem apostola. „Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"“ (Lk 22:45-46).
Isus se tri puta vraćao svojim prijateljima i svakog ih je puta pronašao snene. Posljednji je put bilo prekasno: „Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama“ (Mk 14:41-43). Poljupcem je izdao našeg Gospodina koji je potom bio uhićen, a učenici ga napustiše i pobjegoše.
www.hr.josemariaescriva.info/clanak/getsemanij-agon…
Od hodočasnika Egerije znamo da je u drugoj polovici četvrtog stoljeća slavljena liturgija Velikog Četvrtka „na mjestu gdje se Gospodin molio“, i da je ondje bila „prekrasna crkva“ (Itinerarium Egeriae, 36, 1; CCL 175, 79). Vjernici su dolazili u crkvu, molili se, pjevali himne i slušali izvješća Evanđelja o Isusovoj agoniji u vrtu. Tada su u procesiji odlazili na drugu stranu Getsemanskog vrta gdje je naš Gospodin uhićen (usp. Itinerarium Egeriae, 36, 2-3).

Bazilika Agonije, lijeva apsida, prikazana scena Judine izdaje našeg Gospodina. Foto: Leobard Hinfelaar

Prateći ovaj običaj, i druge jednake njemu, danas se časte tri mjesta kao povezana s događajima te noći: stijena na kojoj se naš Gospodin molio; vrt koji ima osam drva masline stara najmanje tisuću godina, jednako kao i mlađih; i spilja za koju se drži da je samo mjesto uhićenja. Te tri lokacije udaljene su jedna od druge jedva desetke metara, na najnižem dijelu Maslinskog vrta, gotovo na samom dnu doline Cedrona, okružene pitoresknim prizorima: ova je obala, kao većina palestinskih, suha dolina tijekom većeg dijela godine, pune ju samo zimske kiše. Donji dijelovi gore, za razliku od gornji, slabo su naseljeni, uglavnom stoga što je većina zemlje iskorištena za groblja. Ima mnoštvo maslinovih stabala, terasastih dijelova i također mnogo čempresa uz cestu.

Bazilika agonije
Stijena na kojoj je prema predaji naš Gospodin molio nalazi se u Bazilici agonije, ili u Crkvi svih naroda. Dobila je ovo ime jer je šesnaest zemalja doprinijelo njezinoj izgradnji od 1922.do 1924. Izgrađena je po planu crkve iz bizantskog doba, a od nje je ostalo nešto više od samih temelja jer je uništena u požaru, vjerojatno prije sedmog stoljeća. Bila je oko 25 sa 16 metara veličine, imala je središnju lađu i bočne, tri apside i mozaičke prikaze na podovima. Pojedini su dijelovi mozaika sačuvani, sada zaštićeni staklom. Kada je građena moderna crkva, pronađeni su i tragovi srednjovjekovne crkve. Bila je izgrađena u vrijeme križara na istom mjestu kao i izvorna Bazilika, ali je bila veća i gledala je na jugo-zapad, što sugerira da graditelji nisu znali za prethodnu crkvu. Napuštena je nakon što je Saladin zauzeo Jeruzalem.

Iz doline Cedrona vidi se …