Evanđelje Iv 6, 22-29

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru. Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:

»Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac — Bog — opečati.«

Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«

Komentar

Dan prije, Isus je mnoštvo koje ga je slijedio nahranio kruhom. Oni koji su se okoristili čudom sada su oduševljeni i aktivno traže Isusa. Spremni su otići bilo gdje, prijeći jezero, slijediti trag onoga koji je uspio iznaći kruh bez imalo truda i dati ga mnoštvu. Zovu Isusa Učiteljem i duboko u sebi žele ga proglasiti kraljem, jer misle da je napokon stigao netko tko će stvarno riješiti njihove probleme. Vjeruju da će s Njim biti sigurni za kruh i tko zna koliko drugih stvari.

Isus, koji zna dno srca, nije zaslijepljen prividnim uspjehom. Svoje slušatelje želi usmjeriti prema pravom značenju čuda umnožavanja kruha: to je znak koji najavljuje nešto bolje. Isus im kaže: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji" Gomila odgovara: „Što nam je činiti da bismo radili djela Božja??" Oni ne shvaćaju pune implikacije svojih riječi.

Možda ovi likovi razmišljaju o nekoj vrsti razmjene: činit ćemo djela koja Bog od nas traži, a zauzvrat ćemo dobiti svoj kruh svagdašnji. Gospodin nam, međutim, želi dati nešto veće, želi nam dati svoje tijelo kao hranu. Ali da biste to uvažili, trebate se dobro pripremiti: „Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.“

Današnje nas Evanđelje poziva da se zapitamo trudimo li se tražiti istinsku hranu koja je Euharistija. Također nas podsjeća na to da bismo uživali u Euharistiji moramo joj pristupiti s vjerom. Koliko je korisno, na primjer, pripremati ove susrete s Gospodinom, što su trenuci koji će zapaliti vjeru u našim srcima. Dakle, primanje Euharistije stvarno će nas preobraziti, natjerat će nas da u svom životu izvršavamo Božja djela, divinizirat će naš svakodnevni rad.