Evanđelje Lk 10, 21-24

U ono vrijeme: Isus uskliknu u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Komentar

Nastavljajući s pripremom za rođenje Gospodinovo, Crkva nam danas nudi Evanđelje u kojem Isus, preplavljen radošću Duha, hvali svoga Oca što je izabrao malene da otkriju njegovo otajstvo Ljubavi.

Na početku nam tekst može privući pažnju jer se Isus hvali da njegov Otac nije pokazao te stvari "mudrima i umnima".

Mudrost je dar Duha Svetoga, možda najdragocjeniji od svih; dok je razboritost glavna vrlina koja nas navodi da prepoznamo i želimo dobro u svakoj situaciji.

Zašto se onda čini da postoji određeni prezir u Isusovim riječima pred mudrim i razboritim? Nema sumnje da Gospodin tim izrazom želi privući našu pažnju na lažne mudre i razborite.

Zapravo, Isus ovaj put postavlja djecu kao uzor jer su oni učitelji istinske božanske mudrosti i razboritosti.

Mala djeca ništa ne zadržavaju za sebe, sve daju roditeljima, na isti način na koji nas mudrost navodi da cijenimo i uživamo samo Boga.

Na isti način djeca imaju jasan i jednostavan pogled na ono što vide, što im daje sposobnost da ono što znaju o stvarnosti brzo pretvore u djelo. Ne zadržavaju se predugo razmišljajući o posljedicama svojih djela ili o tome kako će ih drugi vidjeti.

Gospodin želi da se i mi učinimo malenima kako bi On mogao postati velik u nama, a ne usprkos nama. S ovom željom i ovakvim stavom On će se pobrinuti da svojim očima vidimo stvari, situacije i ljude.